Apitoksinoterapija



Apitoksinoterapija

Prve pisane tragove o primjeni pčelinjeg otrova ostavio nam je Hipokrat (460.-377. pr. Kr.). Međutim, smatra se da je pčelinji otrov kao lijek korišten u egipatskoj civilizaciji prije 5000 godina. U bližoj prošlosti, Karlo Veliki (742. – 814.) i Ivan Grozni (1530. – 1584.) izliječeni su od podagre - gihta (Arthritis urica) pčelinjim ubodima. U novijoj povijesti Mao Ce Tung (1893. -1976.) do duboke starosti održavao je zdravlje pčelinjim ubodima i drugim pčelinjim proizvodima i do smrti je bio predsjednik Kine. Leonidu Brežnjevu (1906. – 1982.), koji je bio predsjednik SSSR-a, narodni liječnici-pčelari, pčelinjim otrovom izliječili su posljedicu upale živca na licu, zbog koje se morao povući iz javnosti.


Prema navodima dr. Nauma Petrovića Jojriša u novijoj povijesti 1879. godine spominje se ruski vojni liječnik I. V. Ljubarski, koji je na osnovi višegodišnje primjene objavio da pčelinji otrov uspješno liječi reumu. Filip Terc, bečki kliničar, pošto se izlijećio od reumatizma slučajnim ubodima pčela, nastavio ih je primjenjivati kao liječnik te je objavio da je 173 reumatičara izliječio tim pčelinjim proizvodom. Njegov sin, Rudolf Terc, bečki okulist, 1912. godine objavio je znanstveni rad svojega oca, koji je liječio 660 reumatičara - potpuno je izliječio 544 osobe, poboljšanje je nastupilo kod njih 99, dok kod 17 bolesnika nije postignuto nikakvo poboljšanje zbog zapuštenosti ili zato što su prekinuli liječenje.





Charles Mraz, iako nije bio liječnik, 1934. godine u SAD-u započinje apitoksinoterapiju i primjenjuje je vrlo uspješno do kraja života (1905. – 1999.). Naročito se istaknuo u liječenju artritisa i multipla skleroze. Značajniji znanstveni pristup u apiterapiji, od 50-ih do 70-ih godina prošlog stoljeća ostvarili su liječnici: prof. dr. Naum Petrović Jojriš iz Rusije i dr. medicinskih znanosti (apiterapije) Stojmir Mladenov iz Bugarske. Kao rezultat ruske apiterapeutske škole, a na osnovi uredbe ruskog Ministarstva zdravlja, danas u Čeljabinsku, Vladivostoku i Moskvi imamo nekoliko zdravstvenih institucija koje u liječenju rabe pčelinji otrov i druge pčelinje proizvode.


Pčelinji otrov je opće poznati farmakološki aktivan proizvod košnice. To je produkt specijalnih žlijezda koje luče sekret u tijelu pčela radilica. Svježe izlučen pčelinji otrov je bezbojna, svijetlo žuta tekućina sa gorkim pekučim okusom i jakim mirisom.


Pčelinji otrov je unikatana multikomponentana supstanca koja je sastavljena od oko 18 biološki aktivni materija od kojih je nekoliko njih nemoguće sintetizirati kemijskom metodom.

Novije studije bioloških aktivnih komponenti otkrile su korisne osobine pčelinjeg otrova. (Krilov, 1995; Schmidt, 1996.)


http://www.herbies-herbs.com/pages/bee/ ... _cream.htm




Apitoksinoterapija

Sastav otrova pčela Apis mellifera


Tvari koje su najjače u pčelinjem otrovu su:

1. Melittin – (55-58%) u usporedbi sa pčelinjim otrovima drugih vrsta pčela je 40-50 % puta jači –snažan protuupalni peptid:

a. Najjače antibakterijsko djelovanje

b. Stimulira pituitarnu žlijezdu koja oslobađa ACTH (adreno-cortico-tropni hormon) koji stimulira adrenalinske žlijezde

c. Izaziva proizvodnju kortizola – supstancu imunološkog sistema

d. Oko 100 puta jači anti upalni lijek od hidrokortizona - testirano na miševima sa artritisom (Nature, Nov. 1974)

e. Australijski naučnici Zdravstveno istraživačkog instituta i Organizacija za molekulanu znanost i industrijsku nauku koriste melittin za borbu protiv raka koji ima veoma malo neželjenih efekata u odnosu na druge lijekove.


2. peptid 401 – 2% jak antiupalni peptid koji dovodi do oslobađanju histamina koji je potreban da bi nas upozorio na upalu znakovima kao što su oticanje , probadanje, crvenilo, vrućina.

3. phospholipase a2 – 10-12% je vodeći alergenski enzim sa hemolitičkim osobinama

a. snižava krvni tlak

b. štiti od zračenja

c. doprinosi hemolitičkim osobinama krvi i veže se sa melitinom

4. Apamin - peptid koji utiče na živčane stanice

5. Kardio peptid – antiaritmičko djelovanje

6. Hyaluronidase – rastvara proteine između stanica tako da toksini i otrovi u tijelu lakše izlaze iz oštećenih tkiva

7. Dopamin – neurotransmiter

Neurotransmiter koji poboljšava motoričke aktivnosti. Kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću i psihotičnih pacijenata postoji nedostatak dopamina radi liječenja neuroleptičkim lijekovima. Dopamin zajedno sa serotoninom je faktor u liječenju depresija.


8. Adolapin – neurotransmiter ima analgetičko djelovanje


Kako djeluje pčelinji otrov


Pčelinji otrov ima antiupalno, fungicidno, antibakterijsko, antipiretsko djelovanje i stimulira vensku propusnost.

Ima više mehanizama djelovanja na organizam, direktno putem kardiovaskularnog sistema i indirektno putem hormonskog sistema.


Indirektno, putem hormonskog sistema


Pčelinji otrov svoje ljekovito djelovanje vrši putem stimuliranja funkcije adrenalinskih žlijezda koje indirektno utiču na hipofizu. Tokom stimulativnog procesa adrenalni hormoni kao kortison i hidrokortizon prolaze u krv. Ti hormoni imaju ljekoviti efekt jačajući imunitet koji se bori protiv negativnih vanjskih utjecaja. Ljekovitost pčelinjeg otrova nije povezana samo sa stimulacijom adrenalinskih žlijezda.


Utjecaj pčelinjeg otrova putem kardiovaskularnog aparata je direktan.


Proširuje krvne putove i snižava krvni tlak. Pčelinji otrov je odličan hipertenziv. Reducira koagulacione faktore u krvi i povećava nivo hemoglobina koji je najvažniji prenositelj kisika u krvi.

Ruski naučnici otkrili su da pčelinji otrov u kapilarama i arteriolama ima funkciju dilatatora tj. širi krvne žile i time pojačava prokrvljenost i metabolizam (razmjenu  tvari).

S obzirom da pčelinji otrov povećava nivo hemoglobina i leukocita u krvi i smanjuje faktore koagulacije veoma je ljekovit za ljude koji imaju tromboflebitis. Pčelinji otrov omogućava snižavanje kolesterola u krvi, regulira rad srčanog mišića i snižava krvni tlak. Dobre efekte ima i kod povećanja apetita i nesanice a povećava vitalnost tijela. Veoma je dobar i u otklanjanju bola.


Medicinska stanja koja se liječe kremom od pčelinjeg otrova



U modernom svijetu pčelinji otrov je našao mnoge vrste upotrebe u tretiranju raznih vrsta reumatoloških bolesti. Terapija pčelinjim otrovom koristi se kao dio tretmana koji uključuje prehranu, nadoknadu vitamina i minerala kao i vježbe.


Reumatologija


Akutni i kronični bursitis, spondiloza, fibroza, juvenilni artritis, lateralni epikodilitis (teniski lakat), mialgija, osteoartritis, poly-artritis deformans, psoriatski artritis, reumatoidni artritis, traumatski artritis,…

Terapija pčelinjim otrovom je korisna za reumu kao i za osteoartritis, pomažući u oba slučaja kod bolova i oticanja. U slučaju reumatoidnog artritisa otoci mogu biti smanjeni. Ostala oboljenja tkiva kao što je skleroderma mogu biti tretirana ovom kremom. Čak i sistemske upale koje nisu vezane za zglobove mogu se tretirati ovom kremom.


Pčelarska populacija najzdravija je i najdugovječnija pa se često zaključuje da je za to ključni faktor korištenje matične mliječi , međutim, prava formula dugovječnosti pčelara je ipak i u  BVT – pčelinjem otrovu!


Zašto apitoksinoterapija?  Kod primjene pčelinjeg otrova brzo se uvjerimo da uklanja bol i popravlja proširene vene i oštećene kapilare. Učinak pčelinjeg otrova na proširenim venama ili kapilarama je očit. Ali, pčelinji otrov jednako djeluje na oštećene živce, zglobove, mišiće, tetive...



Pčelinji otrov je nedvojbeno najmoćniji lijek za mnoge bolesti. Osim toga, prema svjetski poznatim istraživačima, do sada se zna da ima više od 30 pozitivnih učinaka na ljudski organizam.



Mnogi liječnici humane medicine koji su istraživali to područije, dokazali su da pčelinji otrov:


- smanjuje bol tako što se povečava lućenje prirodnog kortizona

- snižava krvni pritisak

- povečava razinu hemoglobina i leukocita

- učinkovit je i preporućuje se u liječenju upale zglobova

- ublažava neuralgije

- djeluje protiv upale krvnih žila

- djeluje protiv deformirajućih spondiloartroza

- liječi bolesti perifernog živćanog sustava

- pomaže sanirati trofićne i slabogranulirajuće rane

- ublažava aterosklerotična oštećenja krvnih žila

- djeluje protiv upalnih infiltrata

- djeluje protiv bronhijalne astme

- liječi migrenu

- koristi se u slučaju hipertonićne bolesti

- djeluje protiv iritisa, iridocyklitisa

- povećava snagu skeletnih i srčanog mišića

- proširuje krvne žile mozga i povećava priljev krvi u moždane krvne žile

- pojačava koronarnu cirkulaciju krvi

- djeluje antialergijski

- potiće rad hipofize i nadbubrežne žlijezde

- smanjuje snagu uvjetovanih refleksa

- produžava vrijeme zgrušavanja krvi, krvne žile čisti i čini ih elastičnijima

- pomaže zarastanje rana i otklanjanje ožiljaka

- poboljšava cirkulaciju u sklerotičnim krvnim žilama

- ima radijacijski zaštitni učinak

- poboljšava razmjenu tvari

- smanjuje kolesterol u krvi i krvnim žilama

- potiće stvaranje zaštitnih antitijela i bjelančevinastih frakcija krvnog seruma – gamaglobulina

- djeluje protiv tumorskih stanica

- obnavlja oštećene stanice i tkiva

- utjeće na zarastanje postoperacijskih rana i poboljšava njihovu elastičnost

- povećava sveukupnu vitalnost organizma.


Pored korisnih efekata, pčelinji otrov kod 0,5 do 2% od ukupnog broja stanovništva će izazvati alergijsku reakciju.


Prema dr N. P. Jojrišu, Naučni medicinski savjet Ministarstva za čuvanje narodnog zdravlja Rusije, još 1957. godine izdao je privremeno uputstvo za primjenu pčelinjeg otrova u vidu pčelinjih uboda kod nekih oboljenja. Tom prilikom je objavljen popis bolesti koje se mogu tretirati pčelinjim otrovom. Međutim, u Međunarodnom centru tradicionalne i alternativne medicine API u Čeljabinsku, Rusija, koji vodi svjetski autoritet s područja apiterapije dr. Igor Vladimirović Krivopavlov-Moskvin, koji je i profesor na Medicinskom fakultetu u Moskvi, proširen je spisak bolesti, pa su tom popisu dodani ( www.api-centre.ru ):


- multipla skleroza

- Parkinsonova bolest

- osteohondroza

- cerebralna dječja paraliza

- narkomanija

- alkoholizam

- odvikavanje od pušenja.


U novije vrijeme postoje web stranice medicinski obrazovanih istraživača koji su se posvetili ovoj oblasti, jedan od najistaknutijih je dr Stefan Stangaciu. Važne informacije možemo dobiti na:      


www.apitherapy.com.


Kakvo je stajalište konvencionalne medicine o primjeni pčelinjeg otrova? Iako se taj proizvod primjenjuje vrlo uspješno, vjerojatno u svim zemljama svijeta, tek je nekoliko država legaliziralo njegovu primjenu (Rusija, Kuba, Rumnjska, Bugarska, Tajvan). Razmjerno je razumljivo da zbog određenog rizika, koje nosi primjena pčelinjeg otrova, liječnici humane medicine izbjegavaju ga primjenjivati. Ali, nije razumljivo da se liječnici nisu izborili za to da se pčelinji otrov legalizira kao lijek. Sigurno je da na Zapadu postoje lobiji koji se bore protiv legalizacije pčelinjeg otrova. Naime, ako bi se on popularizirao i počeo upotrebljavati kao lijek, a pčela ima svuda i praktički su besplatne, farmaceutska industrija i medicina ostale bi bez znatne dobiti od prodaje lijekova i od usluga, iako mnogi lijekovi daju skromne rezultate ili ne pomažu u liječenju određenih bolesti.

„Ako se odlučite koristiti pčelinji otrov, nemojte dopustiti da vas bilo što obeshrabri. Liječenje pčelinjim otrovom traži mnogo strpljenja. To nije magija – čarobna pilula, nego sredstvo koje će pomoći da se tijelo izliječi samo.“ (Charles Mraz, „Health and the Honeybee“)


U svjetskoj pčelarskoj literaturi, naročito u ruskoj, redovito se govori da su osobe koje se bave pčelarstvom dobrog zdravlja i radno sposobne do duboke starosti. Ruski izvori navode da su od ukupnog broja stogodišnjaka, 80% pčelari. Nedvojbeno je da pozitivno na zdravlje pčelara najviše utjeće pčelinji otrov. U prošlom broju smo istaknuli da se prema farmakodinamičkim učincima nijedan sintetički lijek ne može usporediti s pčelinjim otrovom.


Kako djeluje pčelinji otrov?


Uslijed nadražaja adrenokortinalnog sustava, u trenutku uboda aktivira se imunološki sustav i povećava se cirkulacija krvi kroz krvne žile. Apitoksin otvara stijenke kapilara omogučujući organizmu da lakše i brže izbaci otpadne tvari, ubrza metabolizam te poveća količinu kisika u tijelu. Cirkulacija i veća oksidacija sprečavaju razvoj bakterija.


Osnovno u cjelokupnoj reakciji organizma jest to da pčelinji otrov djeluje na staničnoj razini. Budući da na toj razini počinje najviše neizlječivih bolesti, možemo zaključiti da su velike mogučnosti za primjenu pčelinjeg otrova u humanoj medicini.


Poznato je da pčelinji otrov odlično štiti od tumora, ali također od mnogih drugih bolesti. Naime, pčelari koje tijekom rada na pčelinjaku nužno budu ubodeni od pčela, najčešće ne boluju od tumora, niti od drugih autoimunih bolesti.


Kako za opće dobro iskoristiti ovu visokovrijednu tvar?


Najbolji način da podignemo opči zdravstveni status jest da se pčelinji otrov i drugi pčelinji proizvodi proglase lijekom ili pomoćnim ljekovitim sredstvom, te da se na taj način legalizira njihova primjena. Uvođenjem tih metoda liječenja u zdravstvene ustanove, uz statističko i znanstveno praćenje, brzo bi se dokazali iznimni učinci pčelinjih proizvoda (iako je to već više puta i na više mjesta dokazano), a naročito pčelinjeg otrova. Ovdje svakako treba uzeti u obzir činjenicu da pčelinji proizvodi, a naročito pčelinji otrov, potpomažu djelovanje sintetičkih lijekova.


Ako se to ne dogodi, pčelarima ostaje da populariziraju i primjenjuju pčelinje proizvode i pčelinji otrov u prevenciji bolesti, održavanju zdravlja i liječenju oboljelih, makar u neposrednoj blizini pčelara i pčelinjaka.


U slučaju primjene pčelinjeg otrova preporučeno je da postoje 2 faze, iako smatramo da su optimalne 3. Prva je faza navikavanja ljudskog organizma na pčelinji otrov. Druga je terapijska faza (s najviše dostignutim brojem uboda – svaki treći dan). Treća je faza odvikavanja. Postoje 3 kategorije ljudi, ovisno o tome kako reagiraju na pčelinji otrov. U prvoj su kategoriji osobe koje bez ikakve tjelesne reakcije podnose pčelinje ubode. U drugoj su kategoriji osobe koje nisu alergične, ali su veoma osjetljive na pčelinji otrov. Treću kategoriju čine pojedinci alergični na pčelinji otrov. Prije početka primjene terapije pčelinjim otrovom mora se znati kojoj kategoriji pripada osoba kojoj je nužna terapija pčelinjim otrovom. Najbolji način provjere jest alergotest. Ako nam nije dostupan taj test, provjera se može provesti biološkim testom. On se provodi na sljedeći način: prvog dana daje se ubod u podlakticu u trajanju od 5 sekundi, pa ako nema alergijskih simptoma, sljedeći dan se u drugu ruku daje ubod u trajanju od jedne minute.


Na prvome tretmanu, bez obzira na to kakvu informaciju imamo, obvezatno je prisustvo liječnika s opremom za antišok terapiju.


Smatram nužnim istaknuti nevjerojatnu zabludu nekih osoba: Naime, mnogi si dopuštaju slobodu da sami sebe proglase alergičnima na pčelinji otrov. Tu zabludu objašnjavaju time što im je mjesto uboda otečeno. Međutim, otok na mjestu uboda posve je normalna pojava. Organizam mjesto otoka „smatra“ ozljedom i tu dolazi više krvi (hiperemija). Zato se ubodi ne apliciraju u mjesta otečena od prethodnih uboda. Međutim, poželjno je da se ubadaju mjesta otečena od artritisa.


Opča pravila za apitoksinoterapiju jesu: ubodi se apliciraju izravno u bolna ili bolesna mjesta, zatim se lociraju u zoni živčanih putova i akupunkturnih točaka, nikada se ne ubada na mjestima koja su pod otokom od prethodnog uboda, nikada se ne stavljaju dva uboda na isto mjesto i nikada se ubodi ne apliciraju neposredno poslije obroka. Poslije tretmana obvezatno je mirovati 30 minuta, a do 60 minuta ne možemo se izložiti težim fizičkim naporima. U slučaju opće slabosti organizma, terapija pčelinjim ubodima se ne provodi. Poslije prve apitoksinoterapije pravi se stanka od 2 mjeseca, pa se doslovno ponovi prva terapija. Ako se bolest manifestira i prije isteka vremena od 2 mjeseca, odmah se počinje provoditi terapija. Tijekom prve godine poželjno je provesti 2 do 3 tretmana, a poslije toga jedanput na godinu ili prema potrebi.


Tijekom terapije pčelinjim otrovom nužno je pridržavati se određenog režima prehrane. Nije dopušteno konzumirati alkohol, sva jela (salate, voće i povrće) koja su kisela, masnoče životinjskog podrijetla, konzerviranu hranu, jela s naglašenim začinima, vitamine u tabletama, a naročito ne C vitamin u tabletama. Poželjno je uzimati biološki zdravu hranu što manje termički obrađenu, kruh od integralnog brašna. Pola sata prije doručka uzima se 30 g mješavine meda i peluda (1:1), pola sata prije ručka uzima se 30 g mješavine meda i matične mliječi (990 g meda homogenizira se sa 10 g matične mliječi) i prije večere ili prije spavanja uzima se 30 g meda. Pripravci s medom obvezatno se uzimaju rastvoreni u mlakoj vodi ili čaju. Voće i povrće treba uzimati sirovo kad god je to moguče.


Način apliciranja pčelinjih uboda osobama koje su u prvoj kategoriji: prvi dan poćinje se s jednim ubodom, drugi ili treći dan apliciraju se tri uboda i tako se svaki drugi ili treći dan povečava za po dva uboda do 18 uboda u jednom tretmanu. Prema najnovijim spoznajama ruske apiterapeutske prakse sa 18 uboda postiže se maksimalan farmakološki učinak. Ako se dogodila groznica (koja je potpuno bezopasna i riješi se za jedan dan utopljavanjem, uz dosta čaja i limuna) na 13 uboda, osoba je ograničena na maksimalni broj od 13 uboda u jednome tretmanu. Terapija se nastavlja tim brojem uboda do potpunog izlječenja. Potom se broj uboda smanjuje na jednak način kako je povečavan i kada dođemo do 1, završili smo jedno terapijsko razdoblje.


Tijekom primjene pčelinjeg otrova, o svemu se vodi evidencija: uz datum tretiranja trebaju biti lokacije i broj uboda, poboljšanja koja se ubrzo počnu pojavljivati i druge promjene. Poželjno je da se zabilježe simptomi koji su postojali prije početka apitoksinoterapije, jer će oboljeli s vremenom zaboraviti da je imao zdravstvenih tegoba.


Kod osoba preosjetljivih na pčelinji otrov, a koje nisu alergične, terapija ima drugačiji tok. Ako se pojave simptomi, kao što su glavobolja i mučnina, npr. na 5 uboda, treći se dan vratimo na 4 uboda i po 4 uboda dajemo 7 puta. Potom sljedećih 7 puta dajemo, također svaki treći dan po 5 uboda. I tako povećavamo do 9 uboda po jednome tretmanu. Kad kod tih osoba završimo tretman, razdoblje odvikavanja ide uobičajenom dinamikom – svaki drugi ili treći dan smanjujemo po dva uboda.


Kada možemo očekivati poboljšanja i koliko uboda treba aplicirati?

Prva poboljšanja, naročito ako su mjesta tretiranja bolna, osjete se već poslije nekoliko minuta. Da bi se oboljelo mjesto u cijelosti izliječilo, broj uboda određuju površina, vrijeme koliko dugo postoji bolest, životna dob i opći zdravstveni status oboljelog. Obično se primjenjuje između 200 i 300 uboda u jednome tretmanu, što je moguće provesti za 30 do 70 dana.  


http://www.youtube.com/watch?v=U2wT43Y6xSI

http://www.youtube.com/watch?v=p245IE6_qf8

http://www.youtube.com/watch?v=_BHqtcC35Yw

http://www.youtube.com/watch?v=Gvi65ZFjhUA